8.20
Skuplja se vrijeme i dolazi,
Osjetim po praznom pogledu
i kostima
Što do juče vješto se kriše
Tu gdje sam te odvela,
Stojim čvrsto,
Ne mrdam
Dok ne čujem
Zov tvoje duše
Da mi kažeš kako vrijeme
već je stiglo
I konačno
Pomjerim ljušturu sa mjesta
Sa radošću topim molekul
Ovog postojanja
I dolazim ti
Po prvi put sastavljena
Reći ćeš, a ja ću čuti
Jer tvoja duša samo moju
Časti
čašću sluha
I nema se vremena
Ni prilike za bježanje,
Ona bira i odluku donosi
Uzima polako,
podlo i iskusno,
Krade te i
Bezobzirno
gasi
Bez pogovora,
Dajem te vremenu
i vjerujem
jer samo joj je posao
Da isušuje
Izvore.